četvrtak, 31.08.2006.
"T A N G O N U E V O" (za Guida i Adelu Olivetto) zbirka poezije
boomp3.com
Tango "Uvertire"
Počinjem priču o predponoćnoj psihozi slatko isčekujućeg izlaska
u Svijet podrumskih stuba i uglova prvih jutarnjih kolportera,
u Svijet raskrinkanih mitova o ljupkim prodavačicama cvijeća.
Počinjem priču i o gitaristima što se naseljavaju u kuće matrona-nasljednica
i njihovih navodno kreposnih kćeri uvijek gladnih žilavih podlaktica, dlaka i
sjajno izglačanih gamaša zuluf-maćosa.
Počinjem priču i o podočnjacima proćelavih bandonerosa i njihovim crvenim-vinsko
kozačkim baburama koji se rađaju na konjima stolova podrumskih bailonga,
a umiru uz nezdravo utihnule zavjese visokih prozora pučkih bolnica negdje
oko Rivadavie
Počinjem priču možda i o Tangu; o bandama glazbenika ;naručenim "profi- ubojicama
Sivila (od samog dosjetljivog Boga) i o njihovim tužnim snajperima što čekaju providne proklamatore trivijalnog
Počinjem priču i o milionima mrava što se grče uz dosadno ponavljajući ritam strojeva
od šest do tri, i dobivaju sjede osvježavajući svoja članstva u beskrajno glupim verzijama udruga.
Počinjem priču i o carstvu umirovljeničkih stolica što ih sred ljetnih sauna
iznose tek poslije sedam ,o paučini žamora koja nastaje negdje u sumrak sva od staraca i djece,
o grakanju vrana umirovljenica i vještica,o njihovim prastarima mladežima ,o crnim kavama i masnim špilovima
,o šapatu nedoraslih pralja i o njihovim stidljivo crvenim obrazima pod autoritetom očeva
što su nedjeljom u crkvi i kod brijača.
Počinjem priču i o naivnom preuzimanju i mjerenju časti sile dječaka u usponu ,o piramidama strahopoštovanja i farizejskog ulizivanja stubovima društva što su sve poštovanje stekli "blietz-krieg" stečenim nekretninama u podružnicama Camore.
Počinjem priču i o gluhonijemim sjenama ,o autistima ,o invalidnim statistikama za koje nitko živ ne mari ,ali i o prljavim obrazima slijedećih generacija kojima svi daju dobre ocjene iz prijenosa izdržljivosti na bol sa očeva na sinove.
Počinjem priču i o tihim samcima koji se utapljaju u gnjile mirise malih soba jeftinih hotela
sa neobrijano- dežurnim zurenjima u nevješto sklepani "striptease" noćnih TV- programa
Počinjem priču i o homocidnim pohodima neizdrživih i neiživljenih sa koljeno na koljeno bizarnih priča o slabostima susjeda sred ove nesvjesne lakoće zaborava dobra i zla.
Počinjem priču i o rupi tog Zla u dobru malog čovjeka ,o Mračnom Prokrustu
što razapinje posljednje vrline oduzimajući svima osim visećim cvjetnjacima oblaka
sanjane letove.
Počinjem priču i o Velikim Obalama sa kojih svi dolazimo i na koje svi odlazimo
što ih Crni Tango tako dobro poznaje da ih i zatvorenih očiju može opjevati Slobodom.
TANGO NUEVO TEK DOLAZI
jer sve se otvara izlaskom mase,
pješacima sirotinje,
paklenim trotoarom kolovoza
životom između sjene i pričine Sunca u lokvi,
Sklapanjem biblije "On the Road"
Povjetarcem spasa ,
Trubljom hladnije večeri,
Jer Tango Nuevo tek dolazi:
u roza prastaroj "TyranoOlimpia Rex"
sablasno- umirovljeničkoj limuzini
u tihom vrisku polupokretnih roditelja
"Para Ciudad!!..caliente!!"
U Grad, u Grad..tek pravi termitnjak tuge
(gdje uzaludno mjere jedni drugima korake
uzaludnih u Oceanu nesvjesnog očekivanja Smrti)
dakle prema Divu utjehe punim jedrima papučica
i lakiranih cipelica poželjnih replika Garland Dorothy
i gamaša vezica i cakla kreolske verzije nacerenog
Cagneya
prema uvodnim plakatima djece konkvistadora i Perona
koji postaju legenda i snaga ramena konzervativaca
Jer Tango Nuevo tek dolazi;
dok okolna stabla plesnjaka kite otužno kričavim
lampionima ,obješenim malim Parampionima
što ubijaju insekte nad poluosušenim štakorima rina
uz gradske zatvore i prigradske otvore
kanalizacije koja završava u nevažnom periferije
kao misteriozni izljevi crnih jezera
Jerr Tango Nuevo tek dolazi;
dok zuje aparati protiv rasplesane milonge mosquitas
raspomamljenih muha
pomrlih bandoneona nad crvljivim gozbama
uz škripu gudala i udaraca (tres-tres!! apassionado!!)
zapisanih ideja na stolnjacima što će ih sljedeće jutro
oprati uvijek iste
brkate i šutljive spremačice
Jer Tango Nuevo tek dolazi;
uz fagote i oboe vatrogasnih sirena
uz uplakane stanare ,vrisak
"Mogao je planuti cijeli kat...vidjela sam dvojicu!"
"Ništa nisam vidio! Lažu.!"
A Tango Nuevo tek dolazi;
Uz jato Molotovljevih labudova
i ležernim Paklom "Zipo- Camora" novačenih gimnazijalaca
odraslih na tabletama parkova koji već odavna mirišu
uvojke crnoputih ljepotica;
lizačica "mustaša" sobnih postera
"cantaoresa".
Jer Tango Nuevo tek dolazi,
uz varalice i nježno prugasta odijela
poslije auto-čepova Avenije 9.jula
ostavljenim odrazom obeliska u očima kurve
ili pod lijevom like Borghes podignutom monokl-
obrvom neuhvatljive aristokracije
koja se nerado prisjeća pogleda kroz prozor,
nemira na "Plaza de la Republica"
Jer Tango Nuevo tek dolazi;
na sprovode
najavljen slupanim limom loše replike Gabrijela,
Osmjehom javnog čučavca što poziva na kolektivni
Zaborav svega lijepoga
usput koji šapuće slatkosti intime
uz buđenje bljutavog okusa podzemlja
i sipa otrov u čaše očiju dosade samaca
Jer Tango Nuevo tek dolazi;
uz bakanalije beskućnika
u čast Kralja znojnih poslova
smetlara što mokre
ispred ventilacijskih sistema i
raspada političkih sistema ,
na očekivanja dobrih ishoda
nad podrumima naseljenim tužnim sextetima koji su već
ispovraćani ponavljanjem ponavljanja rifova toliko poznatih
da se i po njima kao i po klubovima lijepi predivna salitra
Jer Tango Nuevo tek počinje;
razmetljivim lažima,prijevarama ulizanih mršavih kockara
mršavih ručica debelih lisnica
mršave duše u debelo zmijskom pogledu
mršavih upalnih očiju
debelih imitacija kapuljača kose
neukusno debelih zlatnih lanaca nad plavkastim zglobovima
vještih ,debelih jagodica
pod venama vratova
zluradih kornjača prošlog stoljeća
Jer Tango Nuevo tek počinje;
mirisom janjećih pridošlica,
u madre-curriu mastodont- kuharica
virtualnih zatvorskih kugli
na prištavo -slonovskim nogama
zatočenih maljeva ruku nad masnim tavicama
nerijetko suicidnih pomisli
ili majmunskih scena ubijanja jednog od supružnika u
sirotinjskoj četvrti
sjekirom nad iskrvavljenim vašarskim viklerima ,
nad kravljim mirisima noćnih pomada
uz barele pučkih suza;
pogonskog goriva za nastavke TV sapunice u kojoj u vješto
odglumljenom posljednjem trenutku bogati stričevi koji su sve stekli
paklenim radom traktora
nebesko čistih seljana prljavih provincija,
sada ostavljaju sve nekim jebivetrima;
glumcima čije slike u revijama smrde na bijeli luk ,i znoj usamljenih
"raspekmez" raspuštenica
Jer Tango Nuevo tek dolazi ;
u stampedu čopora
sredovječnih daktilografkinja što hitaju na subotnju "milongu"
što se poslije podaju obećanjima šefova-lažova (pa i onih jakih dioptrija)
koji ih povaljuju u mirisu kuhinjskih isparavanja ,
u parama što uzrokuju prestanak rada jeftinih kineskih satova,
koji ih povaljuju još uvijek staromodno,uz "pucketavog" Gardela , u plahtama
i balkonskim gaćama broj osam
(dok pucaju iz požudnog automata kišu plastičnih kvačica
na šarene prolaznike)
Jer Tango Nuevo tek dolazi ,
razvlačeći pijanu kičmu razbojničke noći jedne nevažne ,male pikule
znojnog mliječnog puta u mahnitom ritmu ,
u plavkastim nakupinama krvi pijanih slaloma butova kroz uglove
rasplesanih stolova
uz zavodnički šapat
i ženski prvo-izlazak začuđenih "Aaa" i "Ooo" usnica
uz paučje laži iskusnih zavodnika ,
uz osjećanje nemoći
uz pasje dahtanje usisane hobotnice
sparenih glavonožaca
uz smrznute ljubavnike protupožarnih stepenica
izlaza za slučaj nužne utjehe
uz obećanja ženidbe i zamišljene gomile urlajuće dijece
u idili večernjih balkona ,televizije i piva
pod šišmišima tugaljivih blokova četvrti
Jer Tango Nuevo tek dolazi;
u smrtonosnom pohodu alkohola
i malih ,dopadljivo -ubojitih kljunova noževa skakavaca
što drže legendarnu psihološku prednost gotovo misterioznog
"Klik!!"
pri viteškom izlasku dvojice na parking
u čemu nema niti gram viteškog
samo pogledi promatrača ka pogledu zaklane krave
umirućeg hropca ,u zvuku posljednje tipke Piazzollinog bandoneona
nalik sporoj sireni prve pomoći
kada se svijetla pozornice gase,
pred oči iskolačenog jutra
bijele ,prejasne oči potonule u more opušaka ,
u vrisku dopadljivo pribrojenih gudala nezaposlenih
parasimfonijskih glazbenika
njihovih ptičjih javora
violina i čela promuklih bumbara
koji su tako divno ispratili hropac
umiruće životinje noći
sve do slijedeće
u kojoj demoni pripremaju
novu predstavu crvima
Jer Tango Nuevo tek dolazi.....
Boomp3.com
FUTURO TESTAMENTO
Poslije...
bijele ruke poštenih žena
sklapaju ukočene oči
sjećanja na truplo koje smo nazivali "Compadre"
pa mi se učini u kišnim pod-ponoćima da čujem njegove
korake,ali u opranim jutrima čak i najtiši duhovi odzvanjanju
Poslije...
pomislim;"Možda me ne prati,već hodi nekim svojim vraškim naumom,
a mene ne želi vidjeti
Poslije....
novi, iskrvareni uzdasi na cesti ljubavnika i zaklanih pogleda
gdje nogostupi četvrti navodno ližu slasno gustu krv trbuhozboraca
neuspjeha
(Poslije....
japanski turisti škljocaju aparatima prema čistom betonu..
da ...ispred ulaza su se klali...
vodim vas tamo za samo deset dolara)
Poslije....
učini mi se na svete dane da se mrtvaci glazbenika skupe svjetionicima
upaljenih svijeća balkonskih udovica
pa svane i Dan zvuka djece i ptica koji rađa pomisao kako ništa nije postojalo
jučer pred njegove povoje masovnih u rodilištima malih nasada ne-heroja
Poslije....
doluduju i leteći štakori;golubovi trgova privučeni mirisom bjelančevina i krvi
slupanog anonimnog nosa i mokraće straha i pitanja; "Zar nam je sve ovo trebalo?"
Poslije...
zadime se u crno dimnjaci da zavaraju tragove rijetko sretnih školskih mladosti
prije postavljenih stupica dejavu Gradova mravinjaka
Poslije....
dođu i smetlari zviždukom prepoznatljivih refrena
kada već postaje svježije obojano zagušljivošću
da sakupe tvrde pregažene mačke i vjetrovita jedra tiska u raju trule rajčice
tužnih malih pijaca Kolodvora i podočnjaka taksista kojima sjedala mirišu na privatne tapetarske radnje
Poslije....
pojave se i cigaret- krijesnice predugih samoća dama noći što se prisjećaju
dijelova napamet dječjih pjesmica u davnim bajkama ubijanja
vremena ,a sada tako vješte sa tonama laži preostalog puta
Poslije....
raspucaju velika mamina zrcala djevojaka koje zidaju
kule od karata sada neočekivano slijevanih snova u
bokale suza,posude šizofrenije, čaše zavisti i starosti
Poslije....
pojave se i žilavi tamnoputi kockari odjeveni u živčano tanke
prugaste Flat-sakoe kao gladni afrički psi savršeno teritorijalno
raspoređenih modro-hladnih očiju većinom u znaku blizanaca
po tužnim četvrtima odrastanja
Poslije....
zasvira i automat policija sva od neukusnog dezodoransa
na provincijalnim stažistima i sva od brkova nad kravatama
peglanim rukama mladih trudnica došlepanih iz unutrašnjosti
Poslije.....
zacvile kuje i pčele violina i čelo-bumbari preživjelih
otpad glazbenika iz otpad klubova prepunih
široko izazovnih kukova žena koje su se prodale šuškavim nadama
boljih izgleda u budućnosti
A još...još...poslije...
dolete i krda mutiranih izgladnjelih brahiosaurusa na sočnu ispašu
stepe nad zakopanim krovovima "once-time cities" eksperimenata
Tanga jedino preživjelog u pretenciozno vječnim osmjesima oblaka
TANGO "PROMESA MI AMOR"
Samo....
leteća
obećanja blistaju
Pod aurom kandelabra
proljetne ulice
Pod gugutom grlice u rini zgrade
preko puta
pod mladim snovima ispisanih oblaka misli
bez razbijenog sutra
pod pticama termina "praskozorje"
što ga tako dobro rabe djeca radnika
jer dobro zvuči u školskim uradcima
Samo....
leteća obećanja blistaju
u vrtlogu vjetra i aquarija jutarnje
šutljivih jata ribica po autobusima
što ka mrežama radnih ponedjeljaka plivaju
koje zapovijedaju pojedini dečki iz iste ulice
što se opredijeliše za lopovske pozive
a sad sa kupljenim tvornicama liče na nedodirljive
faraone
Samo....
leteća obećanja blistaju
što u jatu ovih vrijednih pčelica kojima med ne pripada
dok sakupljaju i mirise toplih cvjetova nade
uz milostinje obraza odjekuju zvonko kao mladosti
bezbrižnih koledža.
Samo
leteća obećanja blistaju
izrečena slatko
spletu radosnih uvojaka
sluđenih uvojaka stampedom okolnosti
stiska u magijskom šapatu mladića
i slikama na nebu
o veselim mladuncima budućih gnijezda
o reklamnim ulogama idealne majke
Samo...
leteća obećanja blistaju
bez izrečene istine o starosti i teretu umiranja
i podočnjaka mjere bogova
u celofanu laži o nasmiješenim ,neopsovanim
nedjeljnim objedima
Samo...
leteća obećanja blistaju
o idili bez bijesa zavijanja i muklih pogleda
živućih mumija radničke strave
u područjima država stjecajućih napetosti
nedostatkom suosjećanja
i skromnih obzira spram boli drugih postojanja
Samo...
leteća obećanja blistaju
oživljena sretnom maštom
koja se poslije ma naravno neće oploditi
zarobljena prezauzetošću prazninama
poravnanja starih grobova
nad uspjelo novim grobljima sloboda
Milonga del Angel (Piazzolla)
"Očaj !? Laka je to riječ ,Compadre!"
- snovidnom rekoh plesaču u zadimljenom plesnom krugu
Pod paskom Tanga čašu ispijenu razbijam,
ali ne i mrtvu ljubav u njoj,moju mrtvu tugu."
Kako da razbijem samoću prljavih restorana
dok sjećam se Milonge;Sexteta ružičastih oblaka
Sretnih lica u "American Journal-u" sa tavana
A u Zrcalu?Djetinjstvo tužnoga dječaka...
Ali djetinjstvo ne postoji ,ili nisam dobro gledao,
I ja sam Vam poslije lutao najsamijim gradovima
Govorim da sam jednom i umro ,plešući čak i Tango
U sumnjivim barovima,u razgoračenim četvrtima
Jer..ona je plesala tamo;prosta,ljuta i pijana
Razbojnik gorske oblasti ,grjehota zvjerske napasti
Tada me ubila ugrizom ,tankih zjenica zmijama
Dječačke nježne su cvjetove njene pojele sablasti
I kosu od crnih ptica ,dirah po trulim sobama
I oštre vučje zube ,sljubih na nebeskoj ulici
Plesali smo ko pauci Kosci, ko zmije u toplim rupama
Plesala je mahnito kao Zli Podočnjaci
I ciganski ubod nožem od ugla kao crv dogmiže
Mladi ju ubije machos zaljubljen u zle čini
I vrela ga poprska krv koju tužno poliže
Samoćom vukodlaka na hladnoj mjesečini
I noćas mi njena sablast u san tiho dolazi
Ne postojim više do prazne kutije cigareta
Milonga pokazuje zube i poput Krave odlazi
Lorkinski negdje u Pobačaj..razvaljen pokušaj Svijeta
ZOTTO I MILENA
Vražji je pokret paklenog plesa
remek-stampedo promišljaja
koraci u mraku
crne košulje i crvene štikle
na asfaltu smrti samuraja
pred nekom novom djecom aluminija
umiremo ,odlazimo
bez mirisa kože,bez znoja pazuha
kada nas poraz ulice
i rasol jutra otrijezne već je kasno
i kada preotmu ljepoticu romantične četvrti
i kada ustrijele fini pamuk ,ulje zalizanog
i prije no dovuku nestilske tetovaže "bravasi"
sa techno-kamarilom layera i playera
sa rapom u obrtajima šilterica
i prije no klikom dual- mobitela otplešu
bezvrijedne duele pred zakonom samokresa
pištolja navodno čistijeg od kodeksa starinskih
mačeva skakavaca
što strijela udaljene protivnike kao daljinski
upravljač kukavičluka
a prije izjave o pobjedi olovnog zrna
na "broken" i lošem akcentu engleskog
na kojem ustrijele Romea i Juliju Tanga
i prije no izvrše rasprodaju časti i heroina
heroinama slomljenog nosa i ponosa
i ljubavnicama dolara
zavodljivih glasova novih sirena u radioaktivnom
litijumskih baterijskih uložaka ugodne ljubavi
plazmoda i mobile-mikrofona
i prije no razbiju mit o latitudi plesnih zaveslaja prošlosti
priču o plesu dva crna labuda
uporne želje za finom obradom udvaranja
smislenijom od mnogobrojnih rezultata običnih parenja
i prije no svijet proplače jata crnih vrana
prljavog proždiranja
u kratkom dahu postojanja
nečasnijih od pljuvanja po legendarnom podiju
graciozne izvedbe
santa maria de buenos aires
i prije no poneki slijepac progleda
saznanjem poštovanja
i naklona poklonu sexteta punoće
baletom kojim stažisti za fanatike androgina
nastoje plesno odstraniti karcinom
uplašene tuge samaca internet -soba
i prije no "invitro" zaviri u žute albume
svojih predaka
i blijedo se nasmije primitivnoj izradi mijeha harmonike
kojoj podlo pucaju u leđa virtuozne povijesti
kao u mitsku životinju melankolije
i prije no latice ruža dvadesetog vijeka
nestanu u međuprostoru naseljenom vilenjacima
sjećanja na lijepo
Veliki će Par otplesati
virtualno sretan u predodžbama
čak i posljednji izgriženi tango
uz polubožanski pogled lucidnog glazbenika
Zotto i Milena
kao nekada slavni im roditelji
Nergal i Lillith
slijepljeni u pijanstvu sretnih glavonožaca
Oni će opak otplesati
poput otrovnih kineskih hobotnica
nedodirljivi
Zotto i Milena
na nebu i paklu pod nebom nebeskim
sluzavim pipcima od iskrenih suza
nostalgijom za slatkim vrhom zlatnih vremena
oni će ipak otplesati Tango
u gorkom trećerazredne space-opere
gdje je ljudsko nalet hipervirusa
životinje topli domaćini
a gljive i mačke
vanplanetarni posjetioci
CANCER -TANGO
Uskoro dobijem
gljivu od mučnine
mučninu od gljive
potom dobijem na
beskorisnom lottu
čiji zgoditak
poklonim pohlepnim kuniteljima
u krepost
onda se bacam sa balkonskog očaja
u ralje ulice šetača
koje vidim samo tada
u nenasmijanoj žurbi
Ugovora što ga i ja dobijem
i samo mislim kako sam ga
potpisao sa Bogom
Onda mi se po protokolu smiluju
pa dobijem pozivnicu
na bljutavo terapeutski Bal
pod keramičkim maskama
Onda dobijem požutjeli karton
kao autopsirani nositelj isprava
Pa dobijem sapun
Pa se topim u slatkom saznanju
o nestajanju u Ničemu
OBLIVION (PIAZZOLLA)
Boomp3.com
Prizivam noćas zaboravljene
u našem ponavljajućem košmaru
suhoparnih dana
kroz tihe riječi mirisnih listova
što sa krošnje padaju na sumorni papir jeseni
Krošnja je od tuge
Prizivam noćas ruke
hladne dodire zimskih balerina
bijele tempere pahulja
i snovidni šapat
sjećanjem na nasmiješena lica
odavno mrtvih prijatelja
koje kao da vidim
u plavoj raskoši ponoćnog pejzaža
Pejzaž je od tuge
Prizivam noćas sablasti
namjernom žrtvom zaborava
predajući svu preostalu ljubav
nemjerljivim oceanima
zalijepim jedino jedro
od sjećanja na glazbu i dječje osmjehe
pa jedrim ka drugim obalama
Ove su od tuge
Žrtvujem noćas sebe neispunjenog
ispruženih ruku tanga
Očima oživjelih duša
svih onih presretnih
od Plesa što koracima prkose
kao vješalama straha za
nevažnu nadolazeću tamu budućih jama
Tango je od duge
Boomp3.com
MILONGA ZA CARDOSOVU GITARSKU MILONGU
Koliko upijene tuge
spužvom Riopalisandra
mirisnom Čokoladom ruže
Koliko iscijeđene muke
krvave latice rozete
Koliko sprženih nada
u zadimljenim dvoranama nesparenih
silueta
Koliko osama ,koliko smrti
tužnijih od usamljenih cigareta
nad šamarajućim valovima
Zaljeva djetinjstva
Koliko dodira
tragike pločnika
dubina iščeznuća
ljubavnika u tišinama
ponoći dalekih šuma Sjevera
Koliko žudnje
i samo žudnje
Koliko graciozne tuge
koliko snova
neostvarenih susreta
i jecaja uskoro
vraćenih u topli lijes
usnule ljepotice
luthiera
YOUKALI TANGO-WEILL
(još živo cvijeće poklanjam....)
Još živo cvijeće poklanjam...
mrtvim rijekama mrtvih vojnika
njihovim zaboravljenim ljubavima
po povijesnim sobama žutih albuma
i uloženih slika osmjeha što ih se nitko više
ne namjerava prisjetiti
Youkali je tango naricaljka o stradanju
anonimnih miliona.
Još živo cvijeće poklanjam....
Romantičnim izvorima pjesničkog nadahnuća
koje će uskoro zaustavljeno izdahnuti u tišini
sred blještave struje ,pogonskog goriva cyberfilije
i onom ostatku što je iskoristio tehnologiju srcem
pa usamljenim prstima ljubio usamljene tipkovnice
Youkali je tango elegija za cijelu generaciju pjesnika
koja prihvaća jaram ponižene duše
Još živo cvijeće poklanjam onim malim grobovima
nadam se sada već demonske djece
još uvijek sa loptom ili krpanom lutkom u naručju
što tužna žele svoje male duhove iznijeti na svijetlo
dana i pogledati svoje sunce još jednom
Youkali je tango sumorni epitaf nad nedoraslim
grobovima ratnih divljanja odraslih
Još živo cvijeće poklanjam
mrtvoj i živoj družbi dobronamjernih malih ljudi
koje uvijek učine clownovima
sred klonova trinaest techno-pačjih zapovjedi
što su ismijale izmaštano neopreznih Doyleovskih
sanjara sred okrutne igre hiden-rolerballa
očnjaka tiska i tiskovnog očaja
Youkali je tango sasvim primjerena himna
odlaska cijele jedne zanesene generacije
djece cvijeća
Još živo cvijeće poklanjam
svim pravim plesačima -ljubavnicima
sred ovih quasi-ljubavnih afera
malih ljudi po malim zemljicama
što su tradicionalno pretrpane utješnim razrješenjem
mentalitetnih recidiva kmetskih neimaština
(sada jedemo i pijemo bolje..imamo svega)
Youkali je tango neshvaćeni užitak
duhovnog udvaranja opojne dolčevite globtrotera
Još živo cvijeće poklanjam
samrtnim posteljama nepoznato- šutljivih ljudi
koji se nisu stidjeli ne spoznati Svijet
o kojem svi pričamo previše..iako ne znamo ništa
i dok se naših misli stide čak i lakome
lutajuće larve očajnih pokajnika
Youkali je tango trijumf glazbenika nad
graditeljima poslušnih i vjernih
božanskim hramovima.
boomp3.com
NOSTALGIAS (Cobian)
A kosa je njena sjala tiho
kao tišina jutra
poslije vina
poslije uzaludnog
A koraci njeni leptiri su bili
bešumne nimfe
prije smrti
prije lampiona
I njene su oči lutke bile
vodenaste oči
Zaljeva pomoraca
"Srebrnasta rijeka"
A ruke njene bijahu bijele
kao neispavane žene
u zori napuštenih
Zori avenije Corrientes
I njeno je tijelo providno bilo
kao obrazi mrtvih
kao odrazi smrtnih
A tužne bile su vjeđe njene
kao kiše
kao milonge Montevidea
TANGO RECUERDO (Povratak pokajnika)
polegnut trenutkom u kome sve postaje
nevažno
postiđen Sablasnim zborom otvorenih jauka usta
presretan što me neiskusno izduženog gutaju
čiste energije
razdijeljen violinama svemirskih meduza
spor brzinama planeta pramatrona
pjeskovit obalama pjeskovitih mora prstenova
sakupljen u vrtlogu mirijada zrnaca zlatne kiše
obuzet rađanjem trudnica praskozorja
bakren sudbinom bića nerobovanja tijelima
samoljubiv od okoline jauka
tih na prstima dalekih napjeva
mokar od svjetlucavih algi odraza noći
naslućen kao vrste neumoljive evolucije
uronjen samoćom velikog reptila
utopljen dubinama oceana udaljenih planeta
rasplesan ritmom plemena čudnih stvorova
razdijeljen eksplozijama vremenskih oblaka
otporan na nemjerljivosti fotonskih argofokusa,
opkoljen gustim ledom prohladnih izmaglica
viših boravišta
odan Rahmanjinovoj snazi vjetrova obojanih
stepa nostalgije zaljubljen u šećer smijeh djece, kupanja u Yamuni
topao povratkom prvim crvenim zemljama
radostan kao oslobođeni slavuj mandarina
sakriven čuvarima navodne Idile
nevidljiv pticama vodenih krvotoka
zaljubljen u Planet kao podzemne životinje
Smrtan kao Smrt koju svi očekuju od mene
Besmrtan kao Život koji ništa ne očekuje
Vraćen da bi pisao pjesme toplote obala
MILONGUEROS
"Milongueros" pokazuju Vrisak
srce prepuklo pukim postojanjem
opišu prvom milongom
tehnikom ulaska
stanja nadriadrenalina
bez pomagača;brzine kotača
"Milongueros"pokazuju
tjeskobu
polutamne magle dima stolova
koraka ukorijenjenih vatri
u snijegu tupog ravnodušja
netalentiranog mesa
promatrača
"Milongueros"pokazuju Os vrtnje
nemir fotona,rake Sangvinika
Svemir Dogona,zrake Staklenika
suludog Kupa prestiža
"švedskog"Poslužavnika
"Milongueros"pokazuju
predsmrtne operacijske sextete
posmrtnim zahvatima očajnih
kroz priznanja o kukavičko
"progutanim"ljubavnim izjavama
"Milongueros"pokazuju
patnju imitacija
udvaranjem zmije anđelu
ljubavnom izjavom ugriza
pred očevima ubojica Svijeta
idolopoklonstvom Bogu hamburgera
NAKED MILONGA (Milonga za Leonarda Schradera)
Milonga je predugo čekala;
iskrenog ljubavnika
tužno spora kao
južnoamerički ljenjivac
posrnula sablast
ispijene noćne dame
dok je pohodila zadimljene plesnjake,
dokove teških ruku, magle,
slijepe putnike,nerasne pse paluba
sa kojih silaze bivši kozari žilavih podlaktica
i njihove ušteđevine
donedavne prodaje mesa škrtih okolica Taranta ,
sa kojih silaze pobjegulje,ranjenici,
ratni zločinci i ljupki članovi
njihovih porodica, rođaci rusko-njemačkih
zarobljenika
umorni od potpalublja, kričanja galebova
strahova,"torpedo-sindroma",morske bolesti
Milonga je predugo čekala
duhove ukletih jedrenjaka
ubijene mornare od svijetlosti
"Barbecue" raspoložene za ples
sa demonima žena samoubojica
sa gutačicama tableta i konjaka,
čak i brkate žene iz
logističke pokrajine Santa Fe
koje nikada nisu došle jer se pričalo
da je grad zao kao planinski razbojnici,
Milonga je predugo čekala
evropske parobrode u moru opušaka života
Futuro testamento za vremena blijedog,
Bijelog režanja djece automobila i vladavine
kvadrata brzih uspona istetoviranih vlasnika
"striptease" klubova
prepunih "milonqueta"; žena Istočne evrope
koje su pobjegle selima bez struje,hranjenju
papkara,guskama,prodaji djece musavih obraza
Milonga je predugo čekala
racije i prestanak pjesama
ptica u kavezima
čekinjastih mladića sirotinjskih
četvrti koji sada prolaze ulicom Libertad
uz žandare,u lancima
spremnih da zaborave čak i oči djevojaka
poljupce hladno sviježe kao jutarnja prodaja
govedine u mirisu sapuna ustajalih lonaca i otvorenih
klaonica
Milonga je predugo čekala
kao pauk- majka prevarene trudnice
muhu mladića koja će se uplesti u mrežu
blagoglagoljivih uvjeravanja ženidbe
I svog jedinog ljubavnika,
nadajući se dobrom ishodu
ali je kao plesač prišao šareniji od tuge
psihopata "Cholo",mesar ,muškarac u crnom
koga su nepomirljivi prozvali Naked Tango i
koji može plesati samo ples smrti nogostupa
čak i odgovoriti na njen upit
like smrtnosnom pitanju
"happy-enda" Almodovarovog
Matadora;
("Da li bi me rado vidio mrtvu?"
"Da,a ti mene da vidiš mrtva?)
Bila je to laž u ono nevrijeme olovnih oblaka
ludo dobrih izgovora i odgovora
na pitanja o crnom androginu,
incestuoznim blizancima strasti i ljubavi
Milonga je predugo čekala
no...ispala je prevarena bogomoljka koju će na
kraju bratić-mužjak u crnom protivno
svim zakonima prijašnjih događanja
čistih loza i kukaca bandoneona požderati
kao što Brelovi istetovirani mornari pišajući
šamaraju ispaćenu vjernost
rijetkih žena Sjevernih obala
Milonga je predugo čekala
njega koji napokon dolazi netugaljiv i
utješen kosookim bordelima tropskih
luka, i strast će
zazviždati squareovima crnih šešira kiša
i opranih ulica Buenos Airesa
i smijeha probušenog mijeha
auspuha alkoholiziranih wolkswagena
Milonga je predugo čekala
a topila se poput sapuna....njenu tugu je srkao
ubojica ,nepomirljivi ,
maestro oslikavanja kič-panoa
maestro presječenih kriški vratova
maestro krojač ukusnih desena kolumbijskih kravata
«Naked Tango»
hladan i vruć u isto vrijeme
kao noć u kojoj pijana jata Galaktike slaveći
Supernovu
komuniciraju s ljudima gudalima Bacha
Milonga je predugo čekala.... ................
TANGO DEILUSION
Mi ćemo jednom stati
kao smrt Matadora
pod životinjom utišane publike
pred rupom sablasno dubokog trajanja
prepuni straha
neiskoraka raskolačenih očiju
Mi ćemo jednom stati
neoprezno vođeni nagonom
ne -zvjezdanih trenutaka
prekasnih saznanja
o tajni tuge savinutih bora
otrova prepuni
strelica izlizano poznatih strijelaca
Mi ćemo jednom stati
neispunjeni slatkim sablasnim trenutkom
Velike jeze sekunde prije
naivnih zečjih pogleda u prastarim
zamkama toplih blizina
Mi ćemo jednom stati
zavedeni alatima apsara nagonskog
lutanja skretnicama slijepih kolosijeka
slijepih čekanja sljepila
Mi ćemo jednom stati
iskolačenih usta
kao čergari pred cvrkutom klavira
ladanjskih dvoraca napuštenih od
revolucija koje su počele
obećanjima budućeg Raja
Mi ćemo jednom stati
kao oficijelni pjesnici-marionete
u riječi zadanoj
klimanjem glava
i pognuto pred palucanjem
pete kravate tjedna
sitnih očiju trgovaca Paklom
Mi ćemo jednom stati........
MILONGA NJU OPIŠE SAVRŠENO
I ona ne mora ništa reći
Dovoljno je to:
Što otpiri crne sablje uvojaka
Sa mjesečevog čela
Sa vučjih vjeđa
Očima ljutice crnim kao
Antracit moje bake
Pred podrumskim oknom
Što guta svjetlost školskih dana
Plač
Sada plač
Jadan li sam ovakav
Kada ona odlazi
Hladno je
Sve hladnije
I kada to uobičajeno čini
Ne mora ništa reći
Dovoljno je to
Što poslije njenog nestanka
dolazi Zbir propasti javnih i tajnih svjetova
I ako nije moja
Možda će drugom
Hrabra kao mlado breze
ne znajući
Istu milongu otplesati
TANGO DIABOLICO
Usko,crno ruho
Tendenciozno
a nikada ne zapleše
niti pred zrcalom
ne ljubi
neopuštene šetnje
ispavanih uspravnog
vrata ukočenih ruku
Grozi se
statue punih usta
planova
spremljenih odgovora
ubio bi
Obojane vremenom
bijele kuniće preispravnog
"Boa tangoconstrictor"
Lovi.....
Koketira ljupkim okretom
ka stolovima
pijano neuspjelih
replika dvojnika
zaustav daha
srsi na vratu ponoći
on je tu
na leđima
Ples Sjena i zavjesa
ostalo
ismije kapuljačom
krvnika
Giljotinom
Vrat jauka
Groteskom odbije
Ljudsko ponuđenih jela
od neprobuđenih
svjetlosti
TANGO NOCTURNO
Tango me noći
Svojim jezovitim
poklonima cjeliva
Poput milosrdnog gospodara osvojenog
Grada
Pomiješani zvukovi
Sjećanja
Nemoć stažista bjegunca
Perpetum mobille
Nemoć da se dodirne
To nedodirnuto unutrašnje
Nebo daljina
Nemoć da se pokrene
Ptica izlaska
Netopir providljiv od tkanja
Svilenih tajni postojanja
U paučini Svemira
Nejasnog kao prisjeti
sanjanih lica
Na nas
Tango me noći svojim
Jezovitim poklonima
Cjeliva
Tango me noći svojim
Letom netopira
Vjekovima rasipa
I svojim leptirom
Mrtvačke glave me leti
u preostalim vremenima
kratkih utjeha
Suze su iscjetke znoja
Dvojnika
Što bih htio odletjeti
U nezaboravljene predjele
Sna svoje subraće
One su govor Nijemoga
Mokrog zrcala
U kojem, se ogleda
Oluja oceana lokvi
Krv života što posvuda
postoji kao rijeke
I vatreni lavovi što riču
U potocima lave
Kao bilo mokrih
Zvukova vlakova
Poslije nezaspalih sati
i slijepih
magija ljubavi
nerazumnih kao
rođenja slijepih
Tango me noći svojim
Letom netopira
vjekovima rasipa
Milonga za sve dejavu Sama Lowry-ja
Poželim
Ponekad samo
moju staru boljku Jill
i trenom prvog dodira
ispraviti povijest bolesti
savijene igle gramofona
na pogubnoj plohi prašnjavog vinila
Igram se
Ponekad samo
sa mojom zamišljenom Jill
možda kao i svi..to ne znam
ali znam za anđele i demone
u igri živim i mrtvim zrncima
od pijesaka ljudi
Ljutim se
Ponekad samo
na daleko podrhtavanje
usnica moje dobre Jill
nedohvatljive kao aquarel maglovitog Brazila
ili obale one ispjevane Modre Rijeke
dublje od Zbira svih marijanskih brazdi
svemirskih plugova
Tonem....
Ponekad samo
sa mojom neostvarenom Jill
u cvijeće letećeg saga sobnog madraca
krvarim ,repliciram ,rađam se..nastajem
bivam i krvnik i Buda i žrtva
u noćnom predahu podnošenja Izvješća
greške
Buttle u Tuttle
Vodim ljubav
Ponekad samo
sa mojom žuđenom Jill
jagodicama prstiju
razumijem stvari kao slijepo dijete
krilima ptice radosne dodirujem Smrt
kao lakoću Slobode
Plačem
ponekad samo
kišama samoće
zbog moje stvarne replike Jill
koja se upravo udaje ,odlazi
odvodeći čak i mrvicu nade
na neka daleka odlagališta
Sanjam
Ponekad samo
Tu moju nedogođenu Jill
nošenu drugim imenom
bujicom Rijeke kalupa
Poplavnim okruženjem
humora autarha Murpheya
Poželim
Ponekad samo
vječno zaspati
uz moju stvorenu Jill
osudim se jer sam
prihvatio igru
"To je to..dobitak u gubitku!
Čemu zatvaranje lastavice
uzimanje ptica!?"
Ali ostaje u zraku još dugo
onaj upitnik.
Sakrijem se
Ponekad samo
U moju snovidnu Jill
jer izmučen moćnom masom
mjerim svoje korake
sa minus predznakom
u prašumi svih tih velikih pluseva
Sjetih se
ponekad samo
moje doživljene Jill
jedne stare ljubavi
čiju važnost uzaludno
pokušavam pretočiti u nevažne
kovine dnevnog zaborava
na sreću....
sljedeće noći opet tužno zlato postaju
Umrem
Ponekad samo
od grijeha u mojoj nepostojećoj Jill
tužan?...možda
no i besmrtno sretan
što će i Lowry-ja i mene
netko novi zamijeniti
NOČAS(TANGUEIDA 3)
Noćas sam sav izgorjeli Tango,
pohod na mračna djela
odskočna daska bez skakača
bazena radnog naslova "Tamo"
Noćas sam Kralj Vuk-Paukova i mreža
slijepljenih riječi
u koje padaju muhe opčinjene
praznim trivijalnostima
Noćas sam Svjetionik
za jedinstvena
sretna napuštanja kukuljica,
(a da sam leptir namjerom
ne znam poletjeti)
Noćas sam stari dobri Uragan,
A ne dijete Staklenika i onih neprirodnih
Vjetrova kojima rukuju osvetoljubljivi entiteti Sunčanih pjega
Noćas sam Smrt jednog viteškog sna
na hladnom pločniku,
Jedrenjak bandoneona
"infant terrible" bogova glavonožaca
pomnožene progresije
moždane evolucije
Noćas sam i ulična replika
Sukob na Olimpu
u prepričano izmišljenom dvoboju noževa
compadrosa,
Kralj sam romantičnog kolanja krvi i limfe šutljivih ulica
Ali noćas sam i neprijatelj hropca miliona bezimenih nad
papučama bolničkih kreveta
Noćas sam krvnik
vječne panike dezinficiranih soba daha saznanja
jadne
kao sitni pomorci stvarnosti što čak i oko Levijatana
tumače podmorskim grebenom
Noćas sam sav izgorjeli Tango
TANGO DUGINE ZMIJE ( Libertango -Piazzolla)
Trenutkom dugine zmije
u blatu sretnih i nesretnih nesreća
Ostavljam sjećanje na Sve Ovo
(i Tebe) kao Kompjutersku igricu
u kojoj sam probudio nevažnost zaklinjanja
Govorom dugine zmije
o fluidnoj spremnosti
Ostavljam sve prekrasne vode
Nažalost na brigu mesu nezahvalnog
i ovu pitomu životinju zelene dlake
nepravedno dodijeljenu
ružičastom staratelju
Migom dugine Zmije
veselo besmrtnim kapkom
Ostavljam sve pokrete
nasmijanih laži odraslih
boravka iz nemoći pogleda
savijanja vrata prema vrlo , vrlo dolje
Ovitkom dugine Zmije
ostavljam mnoštvo istosti
sam kao pustinjski
vjetar umoran od dosade jednolikih dina
pijeskom prekrivenih pravih vrijednosti
Učenjem dugine zmije
ostavljam dijete
ispiljeno iz jajeta zla
dojenog mlijekom
planetarnog dekora jedino prisutnog
zbog rijetkih, i usamljenih
odlazaka
.
Oslobođenjem dugine zmije
začujem Anđela Piazzollu
i «Libertango» nebeskog bandoneona
i nasmiješeno mrtav hitam ka naizgled neuhvatljivoj bjelini
bezmjernih kupola slobode
Sexteto Major
A dalje?
Sedefasti zubi morskog psa
bandoneona Libertelle i Staza
izgrizu do mesa od bijesa
mjehure Blakea i Morrisona
(pardon, samo privremeno)
vehikle za prolet pokazne vježbe
pilota očaja prisiljenih na branje
jagoda energije u "paradise" kolijevkama
čovječanstva zaboravljenim
"old good Gilgamesh-time"
verzijama
o kradljivim zmijama i besmrtnosti
A dalje?
Kada smo već kod kradljivih zmija
Ssssssssssve nam pokradoše brkate
priče tipa;
o Mirku i Slavku,
o hajducima na «prebijelijem» atima
slušaocima otvorenih usta školskih
akademija,
ili priče o Crocketu koji je zaklao svojeručno
stotinu nesretnih medvjedića,
ispričane uz iscrpljujuće duge bitke sa
dlakama kuhara
upalim u tone naručenih chevapchica
povratnika pijanog povrata u WC školjke
proslava povratka u zone povratka
sa dijela planeta na isti takav dio
(op.prev.fuck of home)
A dalje?
priče o bitkama sa vrlo zlim plavim
sjevernjacima,
uz junačke teleće medaljone,
komade sisavaca za jelo sisavaca
prije oprepijavanja i prsta u usta
kada medaljoni zauzimaju svečano mjesto
kod lijevog gornjeg
džepa svečanog odijela, baš pored junačkih
medaljona
ordena beskorisnih
"deset sa lukom" ratova
poslije zijevanja hrapavih hridi
lica naglopostalih časnika
još musavih obraza od provincijalnih
raspusta
pumpanja zakrpljenih kamionskih guma
za kupanje u lokalnim barama ,
and now" ladies and gentelmans"
zapovjednika psećih zapovjedi; pali haubice
sedmoosminskim ritmovima ijuju
ratnih pokliča raznih verzija zurla i
povraćajućih fish-spagetta u bijeloj graševini
A dalje?
netko u tango- maniru legende (dovoljno je)
stilskih smrti slijepih ulica
neće to razumjeti,
čak niti potomci rođaka iz Montevidea
neugodno
zatečeni nebaštinjenjem Svijeta u posmrtnom
kovčegu
kolekcije plesova na toponimima pustog
ostrvlja poluostrva
i Borghesovsko obojanim zaključcima o
mijenjanju dlaka vukova
- barbara kojima curi slično vino niz toliko
slične
bradate gubice( nasljednika Vikinga kroz
epohe,
kao i prije nekoliko barela era)
A dalje?
Keatsov će slavuj " odzviždati" istu melodiju
svoga čukunslavuja na dvadesetitreću
potenciju,
ali" boli "slavuje za sve;
oni su pjesnici čiji će se potomci spariti sa
potomcima
riba poletuša; pobjegulja iz neuhranjenih
prljavih oceana
kada već svi koji su mislili
da su značajni budu beznačajno mrtvi
i nitko neće više uvažiti Tango
sred zajebantsko-Šivine igre proždiranja
što rezultira
"deja vu" epizodom prenaturalističke seobe
mutanata najnovijeg kameno-metalnog doba
i nitko više neće krvariti na stare jezovito
strasne napjeve
zlatnog doba glazbe, tako znalački "odrežane"
kroz
tople sedefaste zube morskog psa
jednog davnog ,predavnog ,pradavnog i
i predivnog
bandoneona
Libertelle i Staza.
A dalje?
Dr.Pastor Piazzolla
Koračao sam uzaludnim gradovima grupiranja
Uvijek gubio korak i ritam doba
Bio sam kažu glup za novo bola
Njima je ostalo izgleda dosta izgleda
No mene je liječio šaman Piazzolla
Grupe su uživale "uljuljkane" grupama(ili su ratovali)
u piramidama za kakve je Keopsova baš nula
Dobrotvorne akcije, Goebels atrakcije
"Wov, pečemo čovjeka dok vrtimo vola!"
Na kraju osta stado mula
A meni tri puta dnevno sirup "Piazzolla"
Žene su birale neukusne što neukusno njih
traže od njih
podajući se pandanu TV sapunice prozirnih rola
"Moja je ljubav sad negdje pod Orkom gola!"
Sluša me s notesom Dr. Sigmund Piazzolla
Milioni bi dali ruku(a netko čak i nogu)
za utjehu plastike Jahte, za konje nad
travama palice Pola
Uzimam profija, a što drugo mogu
Snajper?Ma,ne! Već massaguer Piazzolla
Velikim bijelim turbo-diesel psima
darovima izmigoljenim jeguljama konkubina
urlanju kreditnih kartica i kola
Cereka se u lice demon Asmodeus Piazzolla
Pa ratuju imenom loših Bogova
Svejedno dal s repom ili bez rogova
Vječna je basna sljepoće stanara
Deja-vu žaba iz Cro-bunara
što kažu mi;"Ime za psa je Astor"
Kriv si; biserjem hraniš dno bara
No.....Tango je ispovjed
Piazzolla.........Pastor.
Neka Te volim (Milonga de amor)
Neka Te volim i puno poslije
Nasluta da sve će se zagubiti kao
Razglednica prošlog stoljeća
Neka Te volim u jesen
kada otpadnu latice sa naših ruža u
Nepromijenjenom dvorištu
Neka Te volim u vrijeme izdaje ljudi
kada mi providni i tvrdi (hvala Bogu)
okrenu svoja bezvrijedna leđa
Neka Te volim i kada ostare
Legendarni parovi genija tanguerosa
Sa svojim vječnim odama mladosti u očima
Neka Te volim i kada dolutaju
Misli pripreme na ono bespovratno
Puta u samoću ništavila
Neka Te volim kada Te On već
Odavno ne bude gledao kao ženu
Neka Te volim i kada moji prijatelji
Postanu starci pred vinskim podrumima
Neka Te volim i kada osjetim trn tišine
Knjiga u sobama naspram samotnih kiša
Neka Te volim i kada čujem od trećih
Poslije dugo vremena dobre vijesti o Tebi
Neka Te volim i kada postane jasno prošlo
I buduće u proljetnim cvrkutima višnje
Neka Te volim zaustavljen
Pred prozorom nekih novih
Jutarnjih ljubavnika
Neka Te volim i kada postanemo
Ljubav dvije travke
Zamišljene nad zemljom naših zagrljaja
AKO IŠTA OSTANE
( TANGO EN SKAI – R.DYENS) ……
Ako išta ostane…….
Bit će to Zvuk duboki zvuk harmonike
u Srcu leptira citadele
Pod Tornjevima zlatnih jesenjih dana
koje sada čak i vrane napuštaju
Ako išta ostane
Bit će to Zvuk radostan zvuk Bandoneona nebeskih
nad pijeskom koji je nekada bio kamen
pod cvijetom umrlog nebodera
Arkade koju sada čak i golubovi napuštaju
Ako išta ostane
Bit će to Zvuk promukli zvuk registra u vjetru
nad širokim crnim okovratnikom
mrtvog dimnjaka salitre musavih četvrti
četvrti koje sada čak i otužni gavrani napuštaju
Ako išta ostane
Bit će to Zvuk škripeći zvuk kostura u oblacima
poslije izdisaja ljudi dobrih namjera
Ispijenih lica i bolesti žutih kao srk mjesečine
Mjesečine koju sada čak i sove napuštaju
Ako išta ostane
Bit će to Zvuk bogati zvuk sirotinjske favela gitare
nad drago prljavim ulicama bez crnih ludih plesačica
u lukama samotnih zaljeva
Zaljevima koje sada čak i galebovi napuštaju
Ako išta ostane….
Bit će to Zvuk čaroban zvuk flaute malih sablasti
u prahu leuta školskog papira
Osmjeha eha u travi u gajevima
Gajevima što ih sada i slavuji napuštaju
Ako išta ostane…
Bit će to Zvuk vječiti zvuk onog Tanga
Što ga plešu na nebesima Sna
Plesne Dvorane Zrcala i svijetla
Svijetla što ga jedino
anđeli mrtvih ljubavnika ne napuštaju
